
Štitasta žlezda
Štitasta žlezda je endokrina žlezda. Nalazi se na prednjoj strani vrata, neposredno ispod grkljana, naleže na dušnik i ima oblik leptira. Na štitnoj žlezdi postoje tri osnovna anatomska dela, levi i desni režanj i deo koji povezuje oba režnja a naziva se istmus.
Osnovna funkcija je sinteza tireoidnih hormona (T3, T4). Hormoni T3 i T4 utiču na različite procese u organizmu: rast, proizvodnju toplote, oslobađanje energije. Posredno, preko hormona, štitnjača upravlja mnogim telesnim funkcijama, određujući i telesnu temperaturu, puls srca, telesnu težinu. Kod beba i dece odgovorna je i za pravilan psihofizički razvoj. Pored tireoidnih hormona, posebne ćelije štitaste žlezde (C ćelije) luče poseban hormon koji se zove Kalcitonin čija je funkcija regulacija prometa kalcijuma u organizmu. Kao i druge žlezde sa unutrašnjim lučenjem, njen rad nije samostalan, već je pod uticajem hipofize, koja kontroliše rad štitaste žlezde preko hormona TSH (tireostimulišući hormon) i to mehanizmom povratne sprege (kad ima viška hormona u organizmu hipofiza manje stimuliše štitastu žlezdu preko tireostimulišućeg hormona dok kad ima manje hormona ili je potreba za hormonima veća hipofiza luči više tireostimulišućeg hormona i na taj način podstiče žlezdu da više stvara T3 i T4 hormone).
Za normalno funkcionisanje štitaste žlezde neophodan je jod. On se unosi hranom iz spoljašnje sredine. Nedeljna potreba za jodom je oko 1mg. Nakon unosa hrane bogate jodom vrši se apsorpcija joda iz creva nakon čega on odlazi u cirkulaciju.
Bolesti štitaste žlezde:
- Hipotireoza – smanjeno lučenje hormona tireoideje. Od kliničkih manifestacija prisutni su otoci prstiju šaka, osećaj umora, pospanosti, povećanje telesne mase, koža postaje hladna, suva, perutava, gruba, trbuh nadut, javlja se zatvor, slabost skeletnih mišića, povećan je krvni pritisak, usled zadržavanja vode u organizmu.
- Hipertireoza – povećano lučenje hormona tireoideje. Osoba, a to su češće žene (4:1), postaje nervozna, gubi na telesnoj masi, opada joj kosa, žali se na brz rad srca i/ili nepravilnost rada srca, podrhtava, ima slab san, umorna je, a ne retko ima slabost mišića.
- Struma – uvećanje mase tkiva štitaste žlezde. Može da se ispolji kao difuzna (uvećanje štitaste žlezde u celosti) i kao nodozna struma (prisustvo čvorića). Čvorić može biti solitarni tj. samo jedan ili više ćvorića (tada govorimo o polinodozno izmenjenoj štitastoj žlezdi).
- Autoimuna bolest štitaste žlezde- autoimune bolesti su stanja kada naš imuni sistem stvara antitela protiv nekog svog organa. U ovom slučaju govorimo o antitelima usmerenim prema sopstvenom organu (organ-specifična autoantitela). Postoje dva tipa autoantitela usmerena prema štitastoj žlezdi a to su: autoantitela prema tireoglobulinu (Tg-At) i autoantitela usmerena prema tiroksin peroksidazi (TPO-At). Najčešće autoimune bolesti štitaste žlezde su: Hashimoto thyreoiditis i imuna hipertireoza (Morbus Graves-Basedow).
Ukoliko postoji sumnja na oboljenje štitaste žlezde neophodno je javiti se lekaru.
U našoj bolnici možete ispitati funkciju štitaste žlezde u celosti. Klinički pregled, laboratorijska analiza hormona štitaste žlezde, ultrazvučni pregled štitaste žlezde, ultrazvučni pregled abdomena sa posebnim osvrtom na nadbubrežnu žlezdu, scintigrafiju štitaste žlezde, radiografiju srca i pluća i indirektnu laringoskopiju osnovne su dijagnostičke metode koje bi trebalo sprovesti pre eventualnog hirurškog lečenja. Nakon adekvatne opservacije donosi se odluka da li je pacijent za konzervativno ili pak za hirurško lečenje.
Operacije štitaste žlezde
- Loboistmektomija
- Totalna tireoidektomija
- Operacije karcinoma štitaste žlezde
Hirurško lečenje u našoj bolnici se vrši po najvišim svetskim standardima a podrazumeva intervenciju u opštoj endotrahealnoj anesteziji, gde se pravi rez na prednjoj strani vrata (uvek u predelu kožne brazde, kako bi ožiljak nakon zarastanja bio skoro pa nevidljiv) nakon čega se pristupa odstranjivanju jednog režnja (Lobectomia), režnja i istmusa (Loboisthmectomia) ili pak cele štitaste žlezde (Thyreoidectomia totalis) uz obaveznu biopsiju Sentinel limfnog čvora (stražara). Kod sumnje na maligni tumor štitaste žlezde nekad je neophodno tokom operacije poslati deo tkiva na brzu patohistološku tj. ex tempore analizu koja može usloviti dalji tok intervencije.
Kao i svaka hirurška intervencija i operacije štitaste žlezde nose određene rizike (krvarenje, povreda nerva samim tim i gubitak glasa). Međutim, u rukama iskusnog hirurga komplikacije tokom a i nakon operacije su svedene na minimum (svega 0.5 %). Ono na šta smo mi kao bolnica posebno ponosni je broj uspešno obavljenih hirurških intervencija na štitastoj žlezdi od strane renomiranog, stučnog i svetski priznatog hirurškog tima endokrinih hirurga.
Specijalisti

dr Dragan Stefanović
Specijalista opšte hirurgije
Direktor bolnice

dr Slobodan Jovanović
Specijalista opšte hirurgije

dr Dragan Mihajlović
Specijalista opšte hirurgije - proktolog

dr Ana Jovanović
Specijalista opšte hirurgije

dr Aleksandar Jovanović
Specijalista opšte hirurgije

doc. dr Nebojša Ignjatović
Specijalista opšte hirurgije

dr Igor Đurišić
Specijalista opšte hirurgije